Jedna od najpoznatijih izreka o ljubavi kaže da se suprotnosti privlače. Mnogi ljudi su barem jednom u životu doživeli odnos u kome su partneri potpuno različiti: jedan je spontan, drugi planira svaki detalj; jedan je introvertan, drugi društven; jedan voli avanturu, drugi sigurnost. Ipak, uprkos tim razlikama – ili možda upravo zbog njih – među njima se javlja snažna privlačnost.
Psihologija već decenijama pokušava da objasni zašto dolazi do ove pojave i da li su takve veze dugoročno uspešne.
Komplementarnost – kada se osobine dopunjuju
Jedno od najpoznatijih objašnjenja dolazi iz teorije komplementarnosti. Prema ovom pristupu, ljudi često traže partnere koji imaju osobine koje njima nedostaju.
Na primer:
- osoba koja je povučena može biti privučena partnerom koji je društven i komunikativan
- neko ko je veoma racionalan može se zaljubiti u emocionalno izražajnu osobu
- neko ko je nesiguran može tražiti partnera koji deluje stabilno i odlučno
Takve razlike mogu stvoriti osećaj ravnoteže u vezi, jer svaki partner donosi nešto što drugom nedostaje.
Privlačnost novine i drugačijeg
Drugi razlog može biti psihološka fascinacija različitošću. Ljudi su prirodno radoznali i često ih privlači ono što im je nepoznato.
Kada upoznamo osobu koja razmišlja, govori ili živi potpuno drugačije od nas, to može probuditi snažno interesovanje. Takva osoba nam otvara novi pogled na svet, nove aktivnosti i nova iskustva.
U prvim fazama veze upravo ta razlika može biti izuzetno uzbudljiva.
Nesvesni obrasci iz detinjstva
Psihodinamske teorije sugerišu da izbor partnera često ima veze sa nesvesnim obrascima iz detinjstva. Ljudi ponekad biraju partnere koji predstavljaju osobine koje su im bile važne u ranom životu – čak i kada su te osobine suprotne njihovom karakteru.
Na primer, neko ko je odrastao uz dominantnog roditelja može biti privučen partnerom koji ima sličnu energiju, dok će druga osoba tražiti partnera koji donosi stabilnost koju ranije nije imala.
Šta kažu istraživanja?
Istraživanja iz oblasti psihologije odnosa pokazuju zanimljiv paradoks:
- privlačnost se ponekad javlja između suprotnih osobina
- ali dugoročna stabilnost veze često zavisi od sličnih vrednosti
Drugim rečima, partneri mogu biti različiti po temperamentu ili navikama, ali je važno da dele osnovne životne vrednosti: pogled na porodicu, poverenje, poštovanje i način rešavanja konflikata.
Studije o ličnosti takođe pokazuju da su parovi često slični u ključnim osobinama kao što su vrednosti, inteligencija i životni ciljevi, dok razlike postoje u stilu ponašanja.
Kada su razlike prednost
Razlike u vezi mogu biti velika prednost ako partneri:
- poštuju međusobne osobine
- vide razlike kao dopunu, a ne kao problem
- uče jedno od drugog
Na primer, spontan partner može pomoći drugom da bude opušteniji, dok organizovan partner može uneti stabilnost i strukturu u odnos.
U takvim odnosima razlike postaju izvor rasta.
Kada razlike postaju problem
S druge strane, razlike mogu stvoriti ozbiljne konflikte ako partneri nemaju sposobnost komunikacije i kompromisa.
Na primer:
- veoma introvertna osoba može se osećati iscrpljeno pored partnera koji stalno traži društvene aktivnosti
- osoba koja voli planiranje može biti frustrirana partnerovom impulsivnošću
U takvim situacijama razlike više ne dopunjuju odnos, već stvaraju stalnu napetost.
Ideja da se suprotnosti privlače ima određenu psihološku osnovu. Različiti karakteri mogu stvoriti snažnu početnu privlačnost jer nude novinu, dopunu i drugačiju perspektivu.
Ipak, istraživanja pokazuju da dugoročno uspešne veze obično kombinuju razlike u ličnosti sa sličnošću u vrednostima i životnim ciljevima.
Drugim rečima, suprotnosti mogu započeti ljubavnu priču – ali je razumevanje, poštovanje i zajednički pogled na život ono što je održava.
Reference
- Byrne, D. (1971). The Attraction Paradigm. Academic Press.
- Winch, R. (1958). Mate Selection: A Study of Complementary Needs. Harper & Row.
- Luo, S., & Klohnen, E. (2005). Assortative mating and marital quality. Journal of Personality and Social Psychology.
Comments